Vizelj: Štafeta beogradske alternative

Vizelj su bend koji svoju kožu stalno menja — i baš u tom presvlačenju pronalaze identitet. „Svakom novom pesmom isteramo publiku koju smo prethodnom pridobili“ kod njih nije poza nego metod: od ogoljenih gitara i glasa, preko „zajebane svirke“ i širokih horizonata, pa do setlista koje se svake večeri prearanžiraju i improvizuju. U tekstu se igraju ritmom (pozdrav „Ritam mašini“), u studiju odbijaju copy/paste energiju, a u vizuelnom imaginarijumu citiraju Monty Pythona, Lyncha i mračni dokument „Until the Light Takes Us“. Želje su im podjednako „neprijatno logične“: Senida + Tchad Blake + Lazar Bodroža.

O beogradskoj sceni govore jasno — treba nam još hiljadu ljudi koji se cimaju, SKC studentima, bolji uslovi u DOB-u i veći budžet za kulturu. U nastavku: kako je balile-funk upao u „Ne vidim te od dima“, zašto ih je obrada Stojine „Umri“ iznutra promenila — i šta žele da vam ostane u glavi posle poslednje tišine.

Povod za razgovor

Povod za naš razgovor bio je i spektakl koji se sprema za kraj novembra.

Dve najveće senzacije sezone — vizelj i fujcinela.bojs — prvi put dele binu i dižu temperaturu Novog Sada: veliki zajednički koncert u SKCNS Fabrici, petak, 28. novembar 2025. Vrata i biletarnica otvaraju se u 20:00, koncert kreće u 21:00, a specijalni gosti su meki.gluteusi.

Ulaznice:

  • 1.000 RSD (early bird)
  • 1.200 RSD (pretprodaja)
  • 1.600 RSD (na dan)

„Svakom novom pesmom isteramo publiku koju smo prethodnom pridobili“ — mit ili metoda? Kako svesno radite protiv očekivanja bez gubljenja identiteta?

Metoda. Konstantno menjanje zvuka i jeste naš identitet. Tako ostajemo sveži i otvoreni uticajima koji nas u tom trenutku najviše rade.

Šta je danas „vizeljski zvuk“ kad skinemo etikete (post-punk, garage, alt)? Tri tehnička sastojka koja ga prave na probi i u studiju.

Ovo su tri tehnička sastojka kada bismo morali da tako podelimo:

  • 1. Pesme koje funkcionišu u najogoljenijem obliku- gitara i glas
  • 2. Zajebana svirka
  • 3. Široki horizonti

Dramaturgija koncerta: od prvog udara do poslednje tišine — kako slažete setlistu da ostane nepredvidiva, a ipak koherentna?

Uvek posmatramo iz ugla publike. Kada bismo mi gledali naš bend uživo,šta bismo voleli da čujemo?
Sa druge strane gledamo kako raspored pesama utiče na našu energiju, da bismo mogli dobro da je prenesemo na publiku.

Pesme na svakom nastupu sviramo drugačije i dosta improvizujemo, pa uvek postoji momenat iznenađenja.

Tekstovi: kada pišete, da li prvo dolazi ritam/energetski impuls pa reči „uskaču“, ili je obrnuto? Dajte primer pesme koja je nastala iz jedne rečenice.

Pesma ritam mašina u kojoj je jedini tekst: “Pomera me ritam, ko da sam ritam mašina.” Smešno je, pošto se ritam mašina ne pomera. Bitno je da sve funkcioniše zajedno- i tekst i melodija i aranžman.

Produkcija vs. sirovost: gde povlačite crtu da snimak ne „ispegla“ nerv koji imate uživo? Koji je vaš „ne“ u miksu/masteringu?

Niko te na kraju ne pita šta si ili nisi radio u miksu i masteringu. Bitno je kakav je rezultat.

Zato nikada nemamo jasno uspostavljena pravila – radimo sve što je potrebno da prenesemo pesmu onako kako smo je zamislili.

Izuzetak bi možda bilo to da izbegavamo upotrebu copy/paste metode, nego svaki instrument i deo aranžmana ima svoju priču tokom cele pesme. Tako dobijamo prirodniju energiju.

Vizuelni identitet (spotovi, omoti, scenski detalji): šta MORAMO da vidimo da bismo čuli VIZELJ i zatvorenih očiju?

  • Meaning of Life – Monty Python
  • Until the light takes us – Audrey Ewell
  • Wild at heart – David Lynch

Kolaboracije: koji autor/ka (muzičar, reditelj, fotograf, dizajner) vam je „neprijatno logičan“ sledeći partner — i zašto?

Voleli bismo da radimo pesmu sa Senidom Hajdarpašić, da je producira Tchad Blake a da spot režira Lazar Bodroža.

Scena: gde je beogradska alternativa najjača (prostori, ljudi, DIY duh), a gde škripi (produkcija, menadžment, mediji)? Šta biste rešili da imate „mandat“ od godinu dana?

Preporuke za prostore:

  • KC Grad
  • Sprat
  • Kran
  • Zappa
  • Kula
  • Karmakoma
  • Kvaka22

Scena škripi u količini programa uvek, fali nam još hiljadu umetnika da se cima i radi na svakom mogućem polju uvek i stalno.

Da imamo mandat od godinu dana, vratili bismo SKC studentima i napravili bismo bolje uslove u Domu Omladine Beograda za ostvarivanje potreba omladine. Digli budžet za kulturu sa 0,67% na barem 1,67%, a možda i na 2,67%.

Pesma koja vas je iznutra promenila: ne najpopularnija, nego ona koja je redefinisala kako svirate/razmišljate kao bend.

Naša obrada Stojine pesme Umri.

Studio dnevnik: opišite jedan trenutak kada je pesma krenula u potpuno drugom smeru — anegdota koja objašnjava vaš proces.

Kada smo radili pesmu “Ne vidim te od dima”, imali smo super strofu ali nikako nismo mogli da smislimo dobar refren. Palo nam je na pamet da nakalemimo neku balile funk pesmicu koju smo smislili na bleji, i odmah smo znali da je to to.

Dosta cenimo komadiće pesama koji nam padnu na pamet u nasumičnim situacijama, i onda ostanu u glavi. To su obično stvari za koje se i publika onda najviše zakači.

„Neočekivani“ kao program: kada je eksperiment samo poza, a kada stvarno rizikujete? Primer trenutka kad je rizik pukao — i kad je napravio iskorak.

Ne vidimo mi to tako. Rizik i kada pukne napravi iskorak na neki način.

Brzi set (jedna reč/sintagma): analogno ili digitalno? Prvi rif večeri? Grad u kome najbolje svirate? Rečenica koju želite da publika ponese posle koncerta?

  1. Digitalno
  2. War Pigs
  3. Beograd
  4. Kako su lepi onaj Veljko i onaj Nedić Bože dragi

Pratite i slušajte Vizelj:

Photo credit: Vizelj, Jana Marinović

Ilustracija: Petar Micić

Promotivni baner za BOLD Patreon zajednicu, plava pozadina, crna slova i roze dugme sa natpisom DONIRAJ

Start typing and press Enter to search