„Vetre, pričaj sa mnom“ osvojio dve Zlatne arene
na 73. Pulskom filmskom festivalu
Film „Vetre, pričaj sa mnom“ reditelja Stefana Đorđevića osvojio je dve Zlatne arene na 73. Pulskom filmskom festivalu, potvrđujući još jednom da njegova intimna priča o gubitku, porodici i isceljenju snažno komunicira sa publikom i žirijima širom sveta.
Ostvarenje je proglašeno najboljim filmom u kategoriji manjinskih koprodukcija, dok je direktor fotografije Marko Brdar nagrađen Zlatnom arenom za najbolju fotografiju u istoj kategoriji.
Žiri je u obrazloženju glavne nagrade istakao hrabrost i preciznost sa kojom se film suočava sa jednim od najtežih ljudskih iskustava, izbegavajući patetiku i jednostavna emotivna rešenja. Posebno je prepoznat originalan filmski jezik u kojem tišina, ritam i suptilni gestovi imaju jednaku težinu kao izgovorene reči.

Nagrada za fotografiju Marku Brdaru dodeljena je za promišljenu kompoziciju i istančan osećaj za prostor, svetlo i vreme. Kamera u filmu ne posmatra porodicu sa distance, već joj se približava pažljivo i nenametljivo, dajući oblik emocijama koje likovi često ne mogu ili ne žele da izgovore.
Upravo je ta mera jedna od najvećih snaga filma „Vetre, pričaj sa mnom“. Đorđević lično iskustvo ne pretvara u zatvorenu porodičnu hroniku, već u univerzalnu priču o tome kako živimo sa odsustvom, kako se vraćamo mestima koja čuvaju sećanja i kako pokušavamo da nastavimo dalje bez zaboravljanja onih kojih više nema.
Film prati Stefana koji se, prvi put nakon smrti majke Nece, vraća kući kako bi sa porodicom proslavio bakin rođendan. Njegova želja da završi film o majci i pomogne povređenom psu postepeno prerasta u putovanje ka prihvatanju, bliskosti i isceljenju.
U filmu igraju članovi rediteljeve porodice, koji zajedno rade na završetku Necine kamp prikolice. Uloge tumače Negrica Đorđević, Stefan Đorđević, Boško Đorđević, Đorđe Davidović, Budimir Jovanović, Ljiljana Jovanović, Marina Davidović, Vidak Davidović, Ana Petrović, Jana Mihajlović, Jakov Mihajlović i pas Lija.
„Vetre, pričaj sa mnom“ nastao je u koprodukciji Srbije, Slovenije i Hrvatske. Film je producirala Dragana Jovović za producentsku kuću Non Aligned Films. Producenti su i Stefan Ivančić, Ognjen Glavonić i Stefan Đorđević iz Katunge, dok koprodukciju potpisuju Vanja Jambrović iz Restarta, Jožko Rutar iz SPOK Filmsa i Miha Černec iz Staragare.
Dve Zlatne arene u Puli predstavljaju nastavak izuzetno uspešnog festivalskog puta filma. „Vetre, pričaj sa mnom“ prethodno je osvojio glavne nagrade na festivalima u Bolzanu, Gvanahuatu, Sarajevu, Valdiviji, Zagrebu i Luksemburgu, kao i niz priznanja u Vankuveru, Limi, Miskolcu, Lincu i na Kipru.
Stefan Đorđević nagrađen je za najbolju režiju na Festivalu autorskog filma, dok je Marko Brdar i ranije dobio priznanje za kameru na Međunarodnom filmskom festivalu na Kipru. Pulskom Zlatnom arenom njegov vizuelni rad dobija još jednu potvrdu, onu koja pokazuje koliko fotografija može da bude važan deo emocionalne strukture filma, a ne samo njegova estetska površina.
Filmsku priču pratila je i izložba „Porodica vetra“, predstavljena u Dvorani Kulturnog centra Beograda, a zatim i na Sarajevo Photography Festivalu. Kroz fotografije i lični arhiv, izložba je dodatno proširila svet filma, otvarajući prostor između porodičnog sećanja, umetničkog procesa i potrebe da se sačuva ono što vreme polako odnosi.
Uspeh u Puli potvrđuje da „Vetre, pričaj sa mnom“ nije film koji osvaja nagrade glasnim efektima. Njegova snaga nalazi se u tišini, nežnosti i hrabrosti da ostane blizu ljudima o kojima govori. Upravo zato ova priča nastavlja da putuje, prelazeći granice država i festivala, ali ostajući duboko ukorenjena u jednom domu, jednoj porodici i jednom pokušaju da se sa gubitkom nauči živeti.
Photo credit: Pula film festival




