„Filmovi na putu“ Goethe Instituta
stižu u bioskope širom Srbije
Filmski program „Filmovi na putu“, u organizaciji Goethe Instituta u Beogradu, biće održan od juna do septembra u Čačku, Nišu, Bačkoj Palanci, Vršcu, Futogu, Pančevu, Novom Pazaru, Požarevcu i Leskovcu, uz besplatan ulaz na sve projekcije.
Film nekada najbolje funkcioniše upravo onda kada krene na put. Kada izađe iz festivalskog centra, iz velikog grada, iz jedne bioskopske sale i počne da se prikazuje tamo gde publika često nema svakodnevni pristup savremenoj evropskoj produkciji. Tada film prestaje da bude samo program i postaje susret, povod za razgovor, nova slika sveta koja stiže pred lokalnu publiku.
Upravo tu ideju nosi program „Filmovi na putu“, koji Goethe Institut u Beogradu organizuje od juna do septembra u više gradova Srbije. Publika u Čačku, Nišu, Bačkoj Palanci, Vršcu, Futogu, Pančevu, Novom Pazaru, Požarevcu i Leskovcu imaće priliku da pogleda selekciju filmova prikazivanih u okviru GoetheFEST-a, festivala nove nemačke filmske produkcije koji Goethe Institut realizuje u saradnji sa lokalnim partnerima i kulturnim centrima.
Ulaz na sve projekcije je besplatan.

U okviru programa biće prikazano devet filmova savremene nemačke produkcije: „Dragi Tomase“ reditelja Andreasa Klajnerta, „Jok“ Ditriha Brigemana, „The Trouble with Being Born“ Sandre Volner, „Sunce i beton“ Davida Vnenta, „Rabije Kurnaz protiv Džordža Buša“ Andreasa Drezena, „Crveno nebo“ i „Undine“ Kristijana Pecolda, „Poslednje pogubljenje“ Franciske Štinkel i „Egzil“ Visara Morine.
Selektorka programa GoetheFEST-a, Sunčica Šido, istakla je da „Filmovi na putu“ donose izbor autorskih filmova nemačke produkcije nastalih u poslednjih pet godina, filmova koji ne funkcionišu kao jednostavne naracije, već kao mape unutrašnjih pejzaža, osećanja, tenzija i pitanja koja ostaju sa publikom i nakon izlaska iz bioskopske sale.
„U vremenu u kom se stvarnost sve brže menja, savremeni nemački film ostaje veran svojoj tradiciji: da o svetu govori kroz pojedinca, a o društvu kroz suptilne, lične priče. Upravo to povezuje filmove u ovoj selekciji, način na koji otvaraju pukotine kroz koje dopire svet tema koje podstiču razmišljanje, preispitivanje i razgovor“, istakla je Sunčica Šido.
Ta rečenica dobro opisuje ono što savremeni nemački film često radi najpreciznije. Umesto velikih deklaracija, on bira pojedinca. Umesto jednostavnih objašnjenja, prati pukotine. Porodični sistem, politička nepravda, trauma, otuđenje, odrastanje, integracija, kreativna kriza, sećanje i moralna odgovornost u ovim filmovima ne pojavljuju se kao apstraktne teme, već kao nešto što se živi, nosi i prepoznaje u svakodnevnim gestovima.
Film „Dragi Tomase“ donosi snažan biografski portret buntovnog pisca Tomasa Braša, jednog od onih autora čiji se život i stvaralaštvo ne mogu odvojiti od istorijskog i političkog konteksta u kojem su nastajali. Film je bio nominovan za Zlatnog medveda u devet kategorija i predstavlja jedno od važnih ostvarenja novije nemačke kinematografije.
„Jok“ Ditriha Brigemana, nagrađen za režiju u Karlovim Varima, istražuje porodicu kao sistem koji određuje granice pojedinca. U ovom filmu svakodnevica postaje preteća rutina, a ono što deluje poznato i blisko polako se pretvara u prostor pritiska.
Film „The Trouble with Being Born“ Sandre Volner donosi uznemirujuću sci-fi dramu o androidu devojčici, vodeći publiku kroz virtuelne, psihičke i emotivne realnosti. To je film koji otvara pitanja identiteta, sećanja, tela, tehnologije i granica ljudskog iskustva.
U filmu „Sunce i beton“ Davida Vnenta radnja prati trojicu tinejdžera iz berlinskog naselja Gropijusštat, suočenih sa nasiljem, siromaštvom i dugom prema lokalnim dilerima. Film donosi energičan, sirov i društveno precizan pogled na odrastanje u urbanom prostoru u kojem izbori često nisu stvar slobode, već opstanka.
„Rabije Kurnaz protiv Džordža Buša“ Andreasa Drezena kombinuje humor i političku dramu, prateći istinitu priču o majci koja vodi pravnu bitku protiv Sjedinjenih Američkih Država kako bi oslobodila sina iz Gvantanama. Film pokazuje kako lična hrabrost može postati politički čin, ali i kako se ogromni sistemi ponekad suočavaju sa najupornijim oblikom otpora, majčinskom ljubavlju.
Reditelj Kristijan Pecold u programu je zastupljen sa dva ostvarenja. „Crveno nebo“, dobitnik Srebrnog medveda u Berlinu, suptilno gradi atmosferu kreativne krize, međuljudskih napetosti i unutrašnjih blokada, dok se oko likova širi stvarni požar. Pecold u ovom filmu još jednom pokazuje kako prirodna katastrofa može postati ogledalo emotivnih i društvenih tenzija.
Njegov film „Undine“ donosi savremenu reinterpretaciju mita o tajanstvenoj ženi od vode. U prepoznatljivom Pecoldovom stilu, mit, ljubav, arhitektura i savremeni grad stapaju se u priču koja istovremeno deluje intimno i gotovo nestvarno.
„Poslednje pogubljenje“ Franciske Štinkel je potresna politička drama inspirisana istinitom pričom o poslednjoj osobi pogubljenoj u Istočnoj Nemačkoj. Film otvara pitanja državne kontrole, ideologije, kazne i individualne sudbine unutar represivnog sistema.
U filmu „Egzil“ reditelj Visar Morina gradi napetu psihodramu o integraciji, pripadnosti i otuđenju. Kroz iskustvo čoveka koji sve više sumnja da ga okruženje odbacuje, film otvara pitanja identiteta, paranoje, tihe diskriminacije i osećaja da nikada nismo sasvim unutra, čak ni onda kada formalno pripadamo.
Program „Filmovi na putu“ važan je upravo zato što savremeni nemački film ne zadržava samo u festivalskom okviru, već ga vodi pred publiku širom Srbije. Činjenica da su projekcije besplatne dodatno otvara prostor za susret sa filmovima koji nisu samo umetnički relevantni, već i društveno podsticajni.
Od juna do septembra, bioskopi i kulturni centri u devet gradova postaće mesta razgovora o savremenoj Evropi, ličnim krizama, društvenim tenzijama, porodičnim obrascima, političkoj odgovornosti i pitanjima pripadanja. Jer dobri filmovi ne završavaju se odjavnom špicom. Oni ostaju u publici, pokreću pitanja i ponekad menjaju način na koji gledamo svet oko sebe.
Više informacija o programu i filmovima dostupno je na sajtu Goethe Instituta.
Photo credit:




