Grafička novela „Šta da im ispričamo?“ Dragane Radanović
Detinjstvo pod bombama dobilo je svoje francusko izdanje
Grafička novela Dragane Radanović objavljena je u Francuskoj, Belgiji i Švajcarskoj, noseći priču o detinjstvu tokom bombardovanja, prirodi sećanja i posledicama rata koje ne nestaju kada utihnu sirene.
Sećanje na rat retko dolazi uredno složeno. Za dete ga ne čine vojni izveštaji, političke odluke i veliki istorijski pojmovi. Čine ga miris skloništa, prekinuta igra, glasovi odraslih i njihovi pokušaji da se ponašaju kao da život još ima poznat oblik.
Upravo iz takve perspektive nastaje grafička novela „Šta da im ispričamo?“ srpske strip autorke Dragane Radanović. Knjiga je 6. novembra objavljena u Francuskoj, Belgiji i Švajcarskoj, u izdanju francuske kuće Éditions çà et là, specijalizovane za predstavljanje međunarodnih strip autora.
Zasnovana na autorkinim sećanjima na NATO bombardovanje 1999. godine, novela govori o odrastanju u ratnim okolnostima, ali ne pokušava da bude udžbenik istorije. Njeno polazište je lično iskustvo, a njeno najvažnije pitanje glasi: šta ostaje u detetu kada odrasli odluče da svet rešavaju nasiljem?

Rat viđen sa devet godina
Dragana Radanović imala je devet godina kada je počelo bombardovanje. Tokom 78 dana njena svakodnevica u Novom Sadu odvijala se između skloništa, dečjih igara i porodičnih rituala kojima su roditelji pokušavali da sačuvaju privid normalnosti.
U tom iskustvu strah i igra nisu odvojeni svetovi. Oni postoje istovremeno, baš kao što dete može da razume da se događa nešto strašno, a da ipak nastavi da se igra. Upravo ta protivrečnost postaje jedan od najvažnijih slojeva knjige.
Radanović ne posmatra detinjstvo samo kao nevinu fazu koju je rat nasilno prekinuo. Ona istražuje kako dete tumači događaje koje još ne može potpuno da razume, kako ih pamti i kako se njihovo značenje menja tokom odrastanja. Sećanje ovde nije arhiva sa pouzdanim datumima, već živ materijal koji se stalno preoblikuje.
„Nisam htela da pišem istoriju bombardovanja, već da ukažem na posledice konflikta koje se vide i 25 godina kasnije“, kaže autorka.
Knjiga zato ne ostaje zatvorena u 1999. godini. Radanović povezuje sopstveno detinjstvo sa današnjim svetom u kojem deca i dalje odrastaju u skloništima, pod sirenama i u neizvesnosti koju nisu sama izabrala. Njena priča jeste lična, ali pitanje koje postavlja pripada svima.
Strip kao prostor sećanja i otpora
„Šta da im ispričamo?“ prati i autorkin kasniji odlazak iz Srbije na studije stripa u Belgiji. Ta promena prostora ne donosi jednostavan prekid sa prošlošću. Naprotiv, prelazak granice otvara nova pitanja o identitetu, pripadanju i načinu na koji lične uspomene putuju zajedno sa nama.
Kroz autobiografski narativ Radanović preispituje odnos između onoga što se dogodilo, onoga čega se sećamo i načina na koji to iskustvo kasnije predstavljamo drugima. Strip joj omogućava da spaja crtež, tekst, prazninu, dokumentarne fragmente i ritam stranice, stvarajući prostor u kojem sećanje ne mora da bude ni potpuno jasno ni konačno.
Njeno umetničko i istraživačko interesovanje upravo je usmereno na mogućnosti stripa da govori o ratu, detinjstvu, pamćenju i iskustvima koja teško pronalaze mesto u zvaničnim istorijskim narativima. Grafička novela bila je i deo njenog doktorskog umetničkog istraživanja posvećenog načinima na koje se detinjstvo tokom rata prikazuje i ponovo iscrtava.
Strip u njenom radu nije samo forma pripovedanja. On postaje sredstvo aktivizma i otpora, način da se ospore pojednostavljene slike prošlosti i prostor pruži iskustvima koja često ostaju izvan dominantnih priča.
Od Angulema do francuskih knjižara
Prve skice za novelu nastale su 2020. godine u Kući autora u Angulemu, jednom od najvažnijih evropskih centara posvećenih stripu. Radanović je tamo boravila kao prva rezidentkinja iz Srbije u okviru programa umetničke razmene između Srbije i Francuske, realizovanog u saradnji Francuskog instituta u Srbiji, Grada Pančeva i agencije Komunikart.
Na rezidenciju je stigla sa projektom „Nova slika detinjstva: eksperimenti“, kroz koji je istraživala kako detinjstvo može biti predstavljeno izvan uobičajenih slika nevinosti, nemoći i izgubljenog vremena.
Šest godina kasnije, taj proces dobio je oblik knjige od 160 stranica u boji, objavljene u tvrdom povezu. Prevod sa engleskog jezika potpisuje Marie Hornain, letering i prelom Hélène Duhamel, a lekturu Hélène Dauniol Remaud. Nakon Francuske, Belgije i Švajcarske, planirana je i distribucija u frankofonoj Kanadi, kao i promocije i potpisivanja u Francuskoj i Belgiji.
Priča koja prelazi granice
Dragana Radanović diplomirala je animaciju i vizuelne efekte na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a zatim je studirala strip na umetničkoj školi LUCA u Briselu. Danas radi kao istraživačica i predavačica, dok se u svom umetničkom radu bavi sećanjem, detinjstvom, ratom i iskustvima koja je teško izgovoriti naglas.
Suosnivačica je organizacije Stripotetke, posvećene većoj vidljivosti autorki i drugih nedovoljno zastupljenih glasova na domaćoj strip sceni. Njeni radovi predstavljani su u Srbiji i inostranstvu, uključujući i Međunarodni festival stripa u Angulemu.
Naslov „Šta da im ispričamo?“ ostaje otvoren kao pitanje upućeno roditeljima, umetnicima, nastavnicima i čitavom društvu. Šta govorimo deci o ratovima koje nisu započela, ali čije posledice nasleđuju?
Možda odgovor počinje priznanjem da detinjstvo može da preživi rat, ali da rat ne napušta detinjstvo onda kada prestane bombardovanje.
Photo credit: Dragana Radanović




