Sijenke: Iz senke u kadar

Sijenke su one pesme koje vam najpre šapuću iz senke, a zatim vam preuzmu korak. Crnogorski koreni (more, krš, zvjezdane noći) i beogradska baza (otvorena vrata, mreže, prijateljstva) utkani su u njihov synth-pop/new wave zvuk, sada potpisan kao kvintet: Radovan Raičević, Marko Todorović, Milan Popović, Boris Pažin i Luka Domazet.

Posle debija „Iz sijenke“ (koji upravo dobija vinil s novim masterom) i singlova koji su im otvorili radio-talase i klubove, stiže „Momak za ispomoć“ — zreliji, direktniji, ali i dalje plesno-melanholičan. DIY duh ostaje oslonac, „Više manje zauvijek“ logistika, a cilj isti: da se između sintova i gitara uhvati ono što nas najpreciznije opisuje — ritam grada i srce koje igra.

Za početak, ko danas čini Sijenke i kako su se vaši crnogorski koreni i beogradska baza upisali u zvuk benda?

Marko: Crnogorski korijeni su nam podarili sposobnost da se izborimo i istrajemo u najtežim okolnostima i uslovima bez kompromisa ne gubeći svoj integritet. Zvuk su nam oplemenili more, krš, drača i zvjezdane noći. Beograd nam je otvorio vrata svojih velikih mogućnosti, gdje su se rađala poznanstva i prijateljstva koja su hranila i nadahnjivala svaki ton našeg stvaralaštva. Sijenke su Radovan Raičević, Marko Todorović, Milan Popović, Boris Pažin i Luka Domazet.

Kako je nastalo ime „Sijenke“ — i šta vam ta metafora znači u lirici i estetici benda?

Marko: Ime sijenke nastalo tako što sam ja išao ulicom jedne kasne kotorske večeri i uz pomoć ulične svjetiljke ugledao svoju sijenku. Oduševio sam se tim prizorom i predložio Rašu da tako nazovemo bend. 

Rašo: Markova ideja mi se odmah svidjela, a najviše zbog toga što me podsjetilo na “The Shadows” i pjesmu od Alekse Šantića.

„Iz sijenke“ (2021) sada dobija i vinil izdanje. Šta vam je taj album doneo, a šta ste na vinilu želeli da naglasite drugačije (zvuk, redosled, vizuale)?

Marko: Album nam je donio slavu, novac i poglede mnogih lijepih cura. Što se tiče ploče, zvuk će biti malo drugačiji jer je master radio jedan fini gospodin iz Mađarske pod imenom Levente Antal. Kupite ploče na linku koji se nalazi na našem Instagramu profilu!

Rašo: Izašli smo “iz sijenke” i nije loše. Album prvijenac nam je donio putovanja, nova poznanstva, prve svirke na kojima smo pronašli zajednički vajb sa našom dragom publikom.

Autorske i produkcijske uloge: ko piše muziku i tekstove, ko snima, ko miksuje, ko potpisuje omot — i kako taj DIY način rada oblikuje vaš identitet?

Marko: Omot za prvi album je radila Isidora Marković dok omot drugog albuma potpisuju Ivan Dobrić i Petar Vujović. Sve radimo u samostalnoj režiji što nam daje određenu dozu slobode ali zna biti i dosta zahtjevno.

„Gledam nebo“ je mnogima ulazna tačka u vaš svet. Kako je nastala ta pesma i koje slike/raspoloženja ste želeli da uhvatite?

Marko: Željeli smo da uhvatimo sliku gledanja neba i čekanja dana, dok smo čekali nju da kaže da zna da je ona baš ta!

Rašo: Slušao sam neke Brazilce i inspirisali su me za glavi riff koji sam pokazao Marku i tada kreće zajednički rad na svim pjesmama, od tekstova preko aranžmana do izbora zvukova na sintisajzerima.

Singl „Ko sam ja“ vam je otvorio novo kreativno poglavlje. Šta ste tim izdanjem menjali u pristupu, a šta je ostalo prepoznatljivo „vaše“?

Marko: Pa definitvno da smo u stvaranje drugog albuma ušli zrelije vodjeni iskustvom rada na prvom albumu. Samim tim čini mi se da smo uspjeli na dosta bolji način da izrazimo svoje osjećaje i publici dočaramo slike naše inspiracije kroz melodije i tekstove. Rekao bih da smo zadržali taj prepoznatljiv zvuk i zarazne plesne melodije.

„Momak za ispomoć“ (2025) — šta je idejna nit ovog novog materijala i po čemu se razlikuje od „Iz sijenke“?

Marko: Pa „Momak za ispomoć“ nosi drugačiji duh od „Iz sijenke“. Prvi album je bio više introspektivan, tamniji i fokusiran na izgradnju identiteta benda, dok je novi materijal zamišljen kao otvoreniji, direktniji i pomalo ironičan pogled na svakodnevicu. Idejna nit „Momka za ispomoć“ je zapravo igra između ličnog i univerzalnog. Kroz devet pjesama pričamo priče običnog čovjeka koji stalno „uskače“ da pomogne, da se snađe, da preživi između sistema i sopstvenih želja.

U jednom ranijem intervjuu rekli ste da ste „igrači iz sjenke“ i da vas je 2020. pogurala želja da postoji još muzike koja vam se sviđa. Kako danas gledate na taj početni impuls?

Marko: Mene i dalje gura ista zelja, da stvaram što više muzike koja mi se lično sviđa. Ukoliko neko ima sličan senzibilitet, super, ukoliko nema postoji i druga muzika.

Rašo: Svakim danom u svakom pogledu sve više napredujemo :). Ne manjka ni želje ni volje za novim pjesmama, još se surfuje na istom talasu s početka.

Vaše tagove prate „synthpop“, „new wave“, „indie“. Gde sebe žanrovski vidite danas — i šta vas trenutno najviše pomera ka novim zvucima?

Marko: Ja nas vidim kao jedan bend novog, novog vala koji tek dolazi. Ka novim zvucima nas pomjeraju nova otkrića kao i stari uzori.

Rašo: Žanrovski to može biti stari novi talas, synthpop sa elementima surf rock-a , ali kad se udaljimo to je osjećaj nostalgije, melanholije, radosti i želje za plesanjem.

Radite sa “kućom pop muzike” – Više manje zauvijek. Šta vam ta kuća donosi u smislu podrške, mreže i slobode — i gde povlačite crtu između DIY i izdavačkog okvira?

Marko: Naša izdavačka kuća Više manje zauvijek nam donosi enormnu podršku oko organizacije koncerata, fizičkih izdanja i konstruktivne kritike. Imamo svu slobodu ovog svijeta da se izražavamo kako želimo i moram istaći da bez naše izdavačke kuće sigurno ne bi uspjeli. Takođe, veliku zahvalnost dugujemo našem menadžeru Bojanu Bojku koji je uz nas od prvog dana i koji svakodnevno ulaže napore da bi što više ljudi čulo za nas.

Kako prevodite studijski zvuk na binu: šta menjate u aranžmanima, koje instrumente/setap preferirate uživo i kakvu atmosferu želite da publika ponese kući?

Marko: Kada stvaramo pjesme, uvijek imamo na umu live nastup. Ne vidim smisao u dodavanju 15 instrumenata koje je nemoguće izvesti uživo. Sviramo u postavi ritam gitara, solo gitara, bass gitara, sintisajzer i bubanj.

Rašo: Uvijek se trudimo da napravimo dobar šou gdje god svirali i koliko god ljudi bilo na nastupu. Siguran sam da to dobro znaju svi koji su nas uživo slušali i uvijek ćemo se truditi da održimo publiku u tom balansu izmedju igranja i topljenja.

Tri predmeta koji trenutno najbolje opisuju Sijenke — šta su i zašto?

Marko: Sjekira – jer se ne śekiramo puno, Ležaljka – jer uživamo u zivotu i Medeno srce – jer volimo naše fanove!

Zapratite (i slušajte) ih na društvenim mrežama:

Facebook: /sijenke
Instagram: @sijenke
Bandcamp: sijenke.bandcamp.com

Photo credit: Bojan Bojkov, Sijenke